Lipicanac

Izvorno uzgojno podrucje je Lipica u Sloveniji, a uzgoj se proširio na Hrvatsku, Austriju, Madarsku, Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku, Vojvodinu, Srbiju, Crnu Goru, Italiju, Slovacku, Makedoniju, SAD i Dansku, a u manjem broju u još neke zemlje.

Gojidba lipicanske pasmine konja u nas predstavlja tradicionalni uzgoj koji je u svojem jednom dijelu izvorno naš (linija Tulipan), dakle ona je baštinjena pasmina. Lipicanski je konj nastao na bivšoj ergeli beckog dvora u Lipici, na podrucju Krasa. Ergela je osnovana 1580. godine zbog potreba beckog dvora za lakšim tipom zapreznog konja.

Uzgoj je u pocetku pocivao na kobilama i pastusima španjolskog i napuljskog podrijetla, a s vremenom utjecaj na daljnju izgradnju pasmine imali su i ostali kvalitetni uzgoji onog doba u Europi. Rezultat toga jesu današnje linije i rodovi lipicanske pasmina konja. Osnivaci linija, njihovi zacetnici u XVIII. stoljecu jesu pastusi Convesano i Neapolitano napuljske pasmine, Favory i Maestoso kladrupske pasmine, te pastuh Pluto danske pasmine.

U XIX. st. stvara se nova linija pastuha Siglavy (arapski pastuh - zacetnik linije). U to vrijeme takoder dolazi do stvaranja dviju zasebnih linija pastuha, hrvatske Tulipan i madarske Incitato. U Hrvatskoj danas imamo 11 zivucih rodova kobila: Traviata, Siglavy, Rendes, Margit, Gidran, Famosa, Almerina, Spadiglia, Wanda, Africa i Englanderina.

Oblik tijela je polozeni cetverokut. Glava je izrazito suha, s blago konveksnom pro? lnom linijom. Vrat je lijepo savijen, visoko nasaden što posljedicno ima nizak i dug greben, slabo izrazen. Leda su duga, cesto nešto spuštena, ali vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem. Sapi su mišicave, okrugle i duge s visoko nasadenim repom. Prsni koš je dosta širok i dubok, a rebra zaobljena. Lopatica je duga i dobro polozena, a podlaktica kratka izazivajuci visok hod, akciju prednjih nogu, što je posebna odlika lipicanaca, a naslijedena je od španjolskih konja. Noge su košcate i jake, zglobovi su vrlo dobro razvijeni, široki, cvrstih tetiva kao i kopita. Rep i griva imaju ? nu i gustu strukturu. Lipicanci su najcešce sive boje dlake, koja u dobi od 8 do 10 godina potpuno izbijeli. Karakterizira ga dobra cud, velika poslušnost, sposobnost za dresuru, izvanredni hodovi te sigurnost. Prirodno je nadaren za španjolski korak (Španjolska kraljevska škola jahanja u Becu), nadmašujuci tako sve ostale pasmine konja koje nemaju andaluzijske krvi.

Prvobitno se uzgajao na teškom kraškom terenu i njemu se prilagodio, ali je isto tako pokazao da se moze dobro prilagoditi i drugim terenima, prije svega ravnicarskim. U Hrvatskoj je najviše utjecaja imao u Slavoniji jer je u ono vrijeme zadovoljavao tadašnje gosporadske potrebe za vecim, jacim i ustrajnim konjem, dobre cudi s malim zahtjevima za hranom.

U športskom smislu danas nije posebno interesantan zbog manjeg tjelesnog okvira, osim u zapreznom športu, ali zato je izvanredan školski konj, te konj za voznju i rekreativno jahanje. Na taj nacin pronalazi svoju gospodarsku opravdanost u uzgoju.

Prema maticnoj evidenciji HSC-a 2000. godine u Središnjem maticnom upisniku ukupno je upisano 535 grla svih dobnih kategorija. Kako se radi o tradicionalnoj pasmini u Hrvatskoj ciji se uzgoj proteze i na druge zemlje, smatramo da nije ugrozen, no s obzirom na njezin kulturološki znacaj i broj grla, pasmina je vrijedna zaštite.

Ocuvanje baštinjenih linija i rodova lipicanske pasmine konja provodi se kod nas putem drzavne ergele lipicanaca, odnosno udruga uzgajivaca. Uzgoj je potrebno poticati putem novcanih poticaja te sam uzgoj - pasminu promovirati kao konja pogodnog za rekreativno jahanje, voznju u zaprezi ili pak kao grlo za dresurno jahanje.

U Republici Hrvatskoj uzgoj je organiziran putem jedne ergele i više udruga: Drzavna ergela Ðakovo, Konjogojstvena udruga Vallis Aurea, Konjogojska udruga Babina Greda, Udruga ratara i stocara Sikirevci, Konjogojska udruga Slavonija, Konjogojska udruga Ðakovština, Konjogojska udruga Stari granicar.

Zanimljivosti

Lipicanac je jedan od motiva na slovenskim kovanicama eura.
Lipičančevo ždrjebe rađa se sasvim crno, a zatim bijeli, no ima mogućnosti da i ostane crno.
U slučaju da ždrijebe i ostane crno ako mu je netko od predaka bio bijel, opet su mogućnosti da njegovo ždrijebe bude bijelo.

ova prva slika u zadnjem postu sa slikama nisu lipicanci nego arapi.

evo jos nešto o tim predivnim konjima
Lipicaneri
Lipicaner





Izvorno uzgojno područje je Lipica u Sloveniji, a uzgoj se proširio na Hrvatsku, Austriju, Madžarsku, Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku, Vojvodinu, Srbiju, Crnu Goru, Italiju, Slovačku, Makedoniju, SAD i Dansku, a u manjem broju u još neke zemlje.

Gojidba lipicanske pasmine konja u nas predstavlja tradicionalni uzgoj koji je u svojem jednom dijelu izvorno naš (linija Tulipan), dakle ona je baštinjena pasmina. Lipicanski je konj nastao na bivšoj ergeli bečkog dvora u Lipici, na području Krasa. Ergela je osnovana 1580. godine zbog potreba bečkog dvora za lakšim tipom zaprežnog konja.

Uzgoj je u početku počivao na kobilama i pastusima španjolskog i napuljskog podrijetla, a s vremenom utjecaj na daljnju izgradnju pasmine imali su i ostali kvalitetni uzgoji onog doba u Europi. Rezultat toga jesu današnje linije i rodovi lipicanske pasmina konja. Osnivači linija, njihovi začetnici u XVIII. stoljeću jesu pastusi Convesano i Neapolitano napuljske pasmine, Favory i Maestoso kladrupske pasmine, te pastuh Pluto danske pasmine.

U XIX. st. stvara se nova linija pastuha Siglavy (arapski pastuh - začetnik linije). U to vrijeme također dolazi do stvaranja dviju zasebnih linija pastuha, hrvatske Tulipan i madžarske Incitato. U Hrvatskoj danas imamo 11 živućih rodova kobila: Traviata, Siglavy, Rendes, Margit, Gidran, Famosa, Almerina, Spadiglia, Wanda, Africa i Englanderina.

Oblik tijela je položeni četverokut. Glava je izrazito suha, s blago konveksnom linijom. Vrat je lijepo savijen, visoko nasađen što posljedično ima nizak i dug greben, slabo izražen. Leda su duga, cesto nešto spuštena, ali vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem. Sapi su mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Prsni koš je dosta širok i dubok, a rebra zaobljena. Lopatica je duga i dobro položena, a podlaktica kratka izazivajući visok hod, akciju prednjih nogu, što je posebna odlika lipicanaca, a naslijeđena je od španjolskih konja. Noge su koščate i jake, zglobovi su vrlo dobro razvijeni, široki, čvrstih tetiva kao i kopita. Rep i griva imaju snažnu i gustu strukturu. Lipicanci su najčešće sive boje dlake, koja u dobi od 8 do 10 godina potpuno izbijeli. Karakterizira ga dobra ćud, velika poslušnost, sposobnost za dresuru, izvanredni hodovi te sigurnost. Prirodno je nadaren za španjolski korak (Španjolska kraljevska škola jahanja u Beču), nadmašujući tako sve ostale pasmine konja koje nemaju andaluzijske krvi.



Prvobitno se uzgajao na teškom kraškom terenu i njemu se prilagodio, ali je isto tako pokazao da se može dobro prilagoditi i drugim terenima, prije svega ravničarskim. U Hrvatskoj je najviše utjecaja imao u Slavoniji jer je u ono vrijeme zadovoljavao tadašnje gospodarske potrebe za većim, jačim i ustrajnim konjem, dobre ćudi s malim zahtjevima za hranom.

U športskom smislu danas nije posebno interesantan zbog manjeg tjelesnog okvira, osim u zaprežnom športu, ali zato je izvanredan školski konj, te konj za vožnju i rekreativno jahanje. Na taj način pronalazi svoju gospodarsku opravdanost u uzgoju.

Prema matičnoj evidenciji HSC-a 2000. godine u Središnjem matičnom upisniku ukupno je upisano 535 grla svih dobnih kategorija. Kako se radi o tradicionalnoj pasmini u Hrvatskoj čiji se uzgoj proteze i na druge zemlje, smatramo da nije ugrožen, no s obzirom na njezin kulturološki značaj i broj grla, pasmina je vrijedna zaštite.

Očuvanje baštinjenih linija i rodova lipicanske pasmine konja provodi se kod nas putem državne ergele lipicanaca, odnosno udruga uzgajivača. Uzgoj je potrebno poticati putem novčanih poticaja te sam uzgoj - pasminu promovirati kao konja pogodnog za rekreativno jahanje, vožnju u zaprezi ili pak kao grlo za dresurno jahanje.

U Republici Hrvatskoj uzgoj je organiziran putem jedne ergele i više udruga: Državna ergela Đakovo, Konjogojstvena udruga Vallis Aurea, Konjogojska udruga Babina Greda, Udruga ratara i stočara Sikirevci, Konjogojska udruga Slavonija, Konjogojska udruga Đakovština, Konjogojska udruga Stari graničar.



Ime lipicanac datira od 1580. godine, kada je osnovana ergela lipicanskih konja u Lipici. U ergeli su bile kobile i pastusi španjolskog i napuljskog podrijetla, koji su kasnije križani sa pastusima arapske, kladrubske i danske pasmine konja, sa genima španjolskog podrijetla.

Lipicanski konj je karakteristične građe, pravilna četverokuta. Glava je konveksno povijena, čelo usko, nosni hrbat je visok. Visoko nasađenog vrata, koji je lijepo savijen,dovoljno dug, dobro obložen mišićjem. Greben nije jasno odvojen, već bez prijelaza izlazi iz vrata prema leđima. Leđa su duga, jaka, nešto ulegnuta. Rep je visoko nasađen. Plećka je dovoljno duga, nadlaktica je proporcionalne dužine i položaja prema plećki, a kratka podlaktica uvjetuje visoke hodove koji su izrazito značajni za ovu pasminu konja. Kopita su malena i čvrsta. Sapi su okrugle, duge, a butovi idu duboko prema skočnom zglobu.

Hod je izrazito visok, što lipicanskom konju daje gracioznost (gizdavost u našem šokačkom govoru).

Najčešća boja je bijela, a prisutne su i dorataste i vrane, dok je alatasta rijetka.

S obzirom na njegovu izdržljivost, inteligenciju, ljepotu lipicanski je konj rasprostranjen u svijetu.

U Republici Hrvatskoj se uzgaja u Ergeli Đakovo i u Udrugama u mjestima Slavonije( Babina Greda, Županja, Gundinci, Sikirevci, Slavonski Brod, Svilaj itd.). Babogredci ga uzgajaju od davnina , s pokoljenja na pokoljenje, a udruženo ga uzgajaju u Konjogojstvenoj udruzi Babina Greda od 10. travnja 1942.

sorry....ali neznam jesi ti tako napisala ili je to greška na stranici gdje si to skinula, ali nije Convesano, nego je Conversano....!!!!

blackie je napisao/la:

ova prva slika je shire konj , a treća je arapska kobila sa ždrijebetom....
sorry ali barem sam ja tako vidila na internetu....

dobro si vidla
nije sve kaj je bijelo lipicanac

Istina je da nije svaki bijeli konj lipicanac....ali 80% izh do svoje 15 godine pobijeli, a rijetki ostaju crni ili dorati, što je još rjeđe!!

ma inače kad ljudi stavljaju ovak s interneta slike pa kakti lipicanci onda pol slika ispadne da ni lipicanac neg je neš treče...

a jbg...treba raspoznati lipicanca....nije ni to lako....treba i to znati!!!! hhhhh

marie_the_horse_lover je napisao/la:

blackie je napisao/la:

ova prva slika je shire konj

sta nisu shirovi uvjek crni sa bjelim nogama?
i ovaj na slici mi nekak ne nalikuje na shira.... ima pretanke noge

shirovi ti dolaze u svim mogučim bojama, ne samo u bijeloj iako je ona naj češća!!!

a zasto je onda na vecini slika shir crni, sa bjeli nogama i bjelom prugom na glavi i bjelim trbuhom(ne uvjek).. malo sam zbunjena

takvi su najčešći, a inače ih ima svakakvih

aaaaaaa, sad mi sve jasnije


(ako hoces prebaci to na pravu temu ili ostavi- meni izgleda malo kao off)

DA

DA

ak nastaviš ovako bespotrebno spammat, dobit ćeš bann

Aj hvala Bogu da ga je netko upozorio......inače da se vratimo na temu.....evo i ja ću napisati sve što znam o njima...

NASTANAK PASMINE:
pasmina je nastala oko 1580 godine, temelj lipicancke pasmine konja su Arapski i Andaluzijski konji...Uzgoj lipicanaca izvorno započinje u Sloveniji, a kasnije se proširuje na druge zemlje....

IZGLED:
mnogi opisuju tijelo lipicanca kao položeni četverokut što se izrazito dobro može vidjeti kada konj uspravno i pravilno stoji točno se vide te pravilne linije glave, nogu i općenito tijela, glava je snažna i ponekad ovnovska (pogotovo izražena kod linije Siglavy i Batosta), leđa su duga, jaka i široka. Sapi su vrlo mišićave sa visoko nasađenim repom kojeg drže vrlo visoko dok hodaju, kasaju, a pogotovo dok galopiraju!
Imaju širok i dubok prsni koš i zaobljena rebra.Imaju jako visok hod(odlika španjolskih konja). Noge su mu košćate i jake, a zglobovi vrlo razvijeni i široki s čvstim tetivama i kopitima.Lipicanci se ždrijebe sa sivom bojom dlake najčešće crnom ili tamno doratom koja u dobi od 8 do 10 godina postane potpuno bijela. Nadaren je za španjolski korak, a i iz toga razloga najpoznatija dresurna škola jahanja u svijetu (Španjolska škola jahanja) koristi samo lipicance već stoljećima.

ZANIMLJIVOSTI:
- lipicanci postaju bijeli zbog genetske mutacije
- rađaju se sasvim crna
- motiv je na Slovenskim novčanicama eura
- u slučaju da ždrijebe i ostane crno ako mu je netko od predaka bio bijel, opet su mogućnosti da njegovo ždrijebe bude bijelo
- kod čistih lipicanaca A knjige samo je 4 % dorato, a 8 % vrano....

OSOBINE:
prvenstveno odličan zaprežni i dresurni konj, vatren, pametan ali i poslušan......iz vlastitiga iskustva mogu reći da munjevito brzo uči....
vežu se za svoje vlasnike te ih nije dobro puno prodavati...
iako su prvenstveno zaprežni konji odlični su i jahači konji te imaju odličan i brz galop te malo neugodan kas zbog njihovog visokog koraka..

visina do grebena 155-165

linije pastuha su:
Pluto - izvorni danski pastuh, sivac, oždrijebljen 1765. u ergeli Frederiksborg.
Neapolitano - izvorni napolitanski pastuh, riđan, oždrijebljen 1790.
Conversano - izvorni napolitanski pastuh, vranac, oždrijebljen 1767.
Maestoso - sivac, oždrijebljen 1773. u ergeli Kladruby.
Favory - plavkasti riđan, oždrijebljen 1779. u ergeli Kladruby.
Siglavy - sivac, izvorni arapski konj oždrijebljen 1810.
-ima ih još, ali ovo su izvorni pastusi!!!!

evo i neke linije kobila: Gaetana, Mara, Batosta, Canissa, Zenta, Slovenija, Munja....

-potičući već od izumrelih pasmina nastao je barokni paradni konj, četristo godišnji čisti uzgoj stvorio je najstariju pasminu kulturnih konja---->LIPICANCA
Spajanjem snage, gracioznosti, izdržljivosti i akoće, hrabrosti i krotkosti nastao je carski konj.
Konj Kraljeva i Careva, konj bogova!!!

˝to su izuzetno lijepi konji i od svih pasmina najpogodniji. Niti su laki kao Berberski niti teški kao Neapolitani, nego posjeduju najbolje osobine obje pasmine!
Imaju krasan i energičan korak, visok kas i savršen galop i postižu izuzetnu brzinu na trkama.
Sve u svemu nisu baš veliki konji, ali teško da postoji plemenitiji konj takve hrabrosti!!˝
Jacques de Solleyset (1664)
Kukasti profil nosa, odnosno orlovski/ovnovski nos, lipicaner je nasljedio od svoga dalekoga pretka Berberskoga konja.

Danas se u SAD u nekim institucijama, uvoze Lipicanski pastusi kako bi oplemenitili Quarter konja, kako bi mu dodali poslušnost, ljepotu, izdržljivost i otpornost koju lipicanac posjeduje.
Neki najpoznatiji rodovi kobila:

Sardinija, Canissa, Betalka, Bravissima, Montenegra, Austria, Batosta, Gaetana, Gaeta, Dubravia, Darinka, Africa....

6 osnovnih linija pastuha:

Pluto (1765)= snažni veliki konj, dugih leđa, posebno snažnog vrata.
Conversano (1767)= ne pretjerano visok vrat, široki skočni zglobovi, savršeni pokreti.
Neapolitano (1790)= snažan konj, teške građe i glave.
Maestoso (1773)= snažan konj, dugih leđa, izrazito mišičav, snažan i visok hod.
Favory (1779)= konji finije i lakše građe, često mu se javljaju ružičaste mrlje oko očiju, njuške i genitalija.
Siglavy (1810)= jedini Araberizirani predstavnik, Glave su plemenitije, vrat tanji, greben je višlji, a leđa kratka.

Pluto


Conversano


Neapolitano


Favory


Maestoso


Siglavy


EVO OVO SAM SVE SAMA PISALA, POTRUDILA SAM SE I NADAM SE DA ĆETE NEŠTO KORISNOGA I SAZNATI....

predivni su

meni je Maestoso preljep