Ahaltekinac je oduvijek bio odgajan tako da se veže samo za jednoga čovjeka i da mu je čovjek najbolji prijatelj, a ne njegovo krdo. Upravo se zbog toga trening tih konja razlikuje od ostalih
Ahaltekinci ne hodaju, oni lebde, a njihov skok nalikuje mačjemTurkmenistan, država koju više od 80 posto pokriva pustinja Karakum, a čija se klima može opisati svakako, samo ne prijateljskom. Suha pustinjska klima s izrazito malo padalina i velikim promjenama u temperaturi između dana i noći. Lako možemo zaključiti kako zelenila nema mnogo, a opet, na tim prostorima u takvim uvjetima razvila se jedna od najstarijih danas poznatih pasmina konja - Akhal Teke.
NJEŽNA GRAĐA, VELIKA SNAGA
Specifičan izgled ahaltekinca prva je odlika koja ga toliko izdvaja od ostalih pasmina. Kada bi se izgled te pasmine ocjenjivao prema zapadnim standardima, vjerojatno bi dobila vrlo malo bodova. Do zbrke bi došlo samo zbog korištenja konvencionalnih mjerila za prosudbu izrazito nekonvencionalnoga konja. Njegova nježna građa može jako zavarati jer je taj konj sve samo ne nježan. Tanke noge, kopita prilagođena pustinji, izražena rebra, tanak vrat, sve to je samo vanjski izgled, a u sebi krije veliku snagu i izdržljivost. Manjak hrane kroz povijest učinio je te konje otpornima na glad i podario im nježan izgled, dok ih je istodobno stalna prijetnja grabežljivaca tjerala na pokret i pridonijela njihovoj izdržljivosti na velikim udaljenostima, okretnosti i ponajviše brzini. Osim po specifičnosti građe tijela, ta se pasmina ističe i sjajem dlake. Ahaltekinac se može nazvati zlatni konj. Kaže se da se ahaltekinac uvijek okreće prema suncu te da je najsretniji kada ga ono obasjava. Njegova dlaka upija sunčev sjaj i vraća ga dajući konju poseban izgled kakav nema niti jedna druga pasmina.
Pokreti ahaltekinca jedinstveni su kao i on - način na koji nosi svoje tijelo, okreće glavu, pomiče uši. Kao pasmina koju je stvorio pustinjski pijesak, njeni su pokreti i stil idealni za njega: posebno mekani i elastični, ali snažni. Ahaltekinci ne hodaju, oni lebde, za razliku od svojih rođaka arapa, koji potječu iz kamenih pustinja, pa svoje noge dižu visoko i snažno, pokazujući taj pokret cijelim tijelom. Ni skok ahaltekinca nije ništa manje poseban. Pokret koji izvode u skoku može se opisati kao mačji skok.
NE PODNOSE OGRANIČENJA
Temperamentni, prepotentni, neumorni. Tisuće godina pažljivo biranog uzgoja ostavilo je trag ne samo na fizičkom izgledu i učinkovitosti, nego i na njihovom ponašanju. Ne odlikuje ih samo velika inteligencija, nego i izniman osjećaj za okolinu. Kaže se da je ahaltekinac konj za jednoga jahača. Oni postaju poseban tim čija povezanost dostiže čak i do mentalne razine. Moguće je da konj predviđa ideju svoga jahača i ostvaruje je, bez da mu je upućen znak za to. Ahaltekinac je oduvijek bio odgajan tako da se veže samo za jednoga čovjeka i da mu je čovjek najbolji prijatelj, a ne njegovo krdo. Upravo zbog toga se trening tih konja razlikuje od ostalih. Poslušnost ahaltekinca ne može se postići vikanjem ili jakom kaznom jer se u tom slučaju dobiva potpuno suprotni efekt. Potreban je brz i jasan pogled, mala gesta ili nježno izgovorena riječ. Oni su konji s karakterom, otvoreni individualci. Nisu primjereni za ograničenja koja postavljaju moderne staje, koje ubijaju njihov duh. Oni su konji koji se u potpunosti mogu iskazati samo ako su slobodni.
Kao pasmina primjerena svemu, ahaltekinci se koriste u svim disciplinama konjičkoga sporta i u svima su uspješni. Zašto ih onda ne viđamo često? Jer su kao pasmina rijetki, jer im je cijena visoka, jer nema puno trenera koji se znaju nositi s njihovim karakterom, ali iznad svega, nema puno jahača koji će se moći nositi s njihovom osobnošću.
Ipak, neki su bili dovoljno hrabri i sposobni, pa su postigli i značajne rezultate. Poligon je preskočio 225 cm visoku preponu, Perepel je preskočio 878 cm u daljinu, Absent je sedam puta bio ruski državni prvak u dresuri i olimpijski prvak u Rimu 1960. godine.
INFO
Visina: 145 do 157 cm
Boja dlake: dlaka je doslovce blještava, uglavnom sa zlatnim ili srebrnim sjajem, a manje je sivaca i dorata.
Karakter: tvrdoglav i vatren, a za gospodara priznaje samo jednu osobu. Izgled: malena glava s velikim izražajnim očima, širokim nozdrvama i dugim ušima. Vitak, s visokim grebenom, dugim tankim nogama i mišićavim bedrima. Ima rijetku i tanku dlaku, a često je bez grive i šiški.
Namjena: nomadski konj, poznat po velikoj izdržljivosti. Danas se natječe u gotovo svim disciplinama, a posebno je pogodan za daljinsko jahanje.
Portal 
