Imam ždrebicu, Doru, koju volim najviše na cijelome svijetu!
Evo malo o nama:
Željela sam neku dušu, koja će me razumijeti, voljeti i koja će mi biti najbolji prijatelj. Konja. Od malena sam ih obožavala, a s 4 godine sam pogledala jedan predivan film-Spirit the stallion of the Cimarron, i ZALJUBILA sam se u konje. (to je kad su radili dobre filmove, a ne ko ove današnje "iz3Derirane"(Bolt itd.)
U vrtiću sam stalno pričala o tom, a kad sam krenula u školu, svi smo trebali nacrtat nešto za rastanak iz vrtića. Ja sam nacrtala velikog bijelog pegaza koji je imao i rog, kako leti među oblacima.
Od 7. jašim, ali do desete sam jašila s prekidima i stankama. Konja sam žarko željela odavno, ali jednostavno nije bilo mogućnosti, pa mi je samo preostalo da venem u sebi-jer ja sam htjela konja dok sam još dijete, kao najboljeg prijatelja od malena pa do daleke budućnosti! Naravno, pošto se previše sramim, nikom o konjima nisam govorila dok nisam našla par prijatelja na izviđačima, a izviđačica sam također od 7. godine. E, ali od 4. razreda otprilike je cijeli izviđački klub, škola i SVI ljudi koji su me bar malo znali, rekli kad bi ljudi ili nastavnici, ma tko god prozvao moje ime: "Aaaa...Sunčana, jel to ona kobila, šta stalno o konjima blebeće?" Nije mi smetalo ni ne smeta mi kad mi ljudi kažu da sam kobila.
Zašto bi to bila uvreda, pa konji su predivna bića!
Za svoj 14. rođendan, mama i tata su mi rekli da postoji šansa da dobijem konja! Naravno, morala sam se trudit više nego ikad, naravno, moljakala sam ih svaki božji dan, naravno, molila sam se svaku sekundu.
Onda su Mate i Marko (mislim da je Mate na ovom forumu) rekli da ima jedan konjić za mene, a ja sam procvala od sreće! (mama i tata su rekli da je vrlo vjerojatno!) i naravno da pred ljudima nisam procvala, jer kao što je poznato-pisanje mi dobro ide, govorenje i hrabrost u javnosti su na čistoj nuli.
Pokazali su mi Doru, a ja sam se osjećala ko da sam na drugom svijetu, šta zapravo i često jesam, onako povremeno odsutna
Bila je to najljepša ždrebica koju sam ikad vidjela (a mali je dio nju proljepšao jer je postojala mogućnost da bude moja)! Nije još bila ujahana, recimo najahana, pa sam ju jašila u malom manježu, igrala se s njom, trčala po livadi...
Onda, u 8. mjesec ove godine........DOBILA SAM KONJIĆA!!!! DORU! Prvi put sam ju jašila na terenu krajem osmog mjeseca, igramo se, ja uz nju trčim po proplancima, doslovno je moj život!
Naručujem i Parelli 1 & 2 level, a do tad radim neku svoju metodu NH-a i trick-training! Učim ju na neckrope, da može jahat bez žvala, za što su potrebne komande na zemlji i potpuna predanost, a ide njoj to!
U školi pišem pjesme o njoj, svaku sekundu mislim na nju, nedostaje mi i kad je ne vidim 1 sat! Ne mogu uopće opisat moju ljubav prema njoj! I kad završim školu, vjerojatno neku za umjetnost, PRVO što želim je postat profesionalni Natural Horsemanship trener i držat seminare. Jer, vidim da mi zasad ide dobro, so why not make living out of it?
Eto, to je moja Dora, sad slike:
Uploaded with
ImageShack.us ♥
Također imam i neke videe s njom, na youtube-u, evo linkova:
https://www.youtube.com/watch?v=Wi9wkkLL2Dohttps://www.youtube.com/watch?v=P1aDLaXiHrY&feature=relatedhttps://www.youtube.com/watch?v=Rz8VZpMfSJM&feature=relatedhttps://www.youtube.com/watch?v=wG5HGgVgelsIma još videa, ako želite vidjet, na youtube-u sam "WowzaGallop"